Dijabetička retinopatija

OŠTEĆENJE RETINE OKA

Ako se ne liječi može dovesti do potpunog sljepila na oba oka

Definicija dijabetičke retinopatije
Ako dijabetes nije, ili je loše kontroliran, visoka razina glukoze u krvi može dovesti do oštećenja malih kapilarnih krvnih žila retine. Ova oštećenja mogu uzrokovati potpunu sljepoću na oba oka, ako se na vrijeme ne započne odgovarajuća terapija.

Kada će osoba s dijabetesom biti svjesna ovog oštećenja očiju?
U početku oštećenje kapilara ne dovodi do smetnji vida. Kada je riječ o uznapredovalom zatvaranju krvnih žila, ili oteklinama s naslagama masnoće u vizualnom centru, ili kada proliferacije dovode do krvarenja u staklasto tijelo, tada će osobe s dijabetesom biti svjesne oštećenja vida. Ovaj proces nije potpuno reverzibilan, ali se vid može poboljšati.

Pojava retinopatije
Razlike su ogromne između osoba s dijabetesom tip1 i tip2. Dijabetes tip1 obično se dijagnosticira u ranoj fazi. Zbog toga se oštećenje retine obično javlja ne ranije od 10 godina nakon pojave dijabetesa. Za osobe s dijabetesom tip2 činjenica je da 20% svih osoba s dijabetesom već ima dijabetičku retinopatiju kada je dijagnosticirana.

Do 50% svih osoba s dijabetesom uopće ne zna za svoju bolest. Zbog toga je uobičajeno da rutinska kontrola očiju dovede do dijagnoze dijabetesa otkrivanjem dijabetičke retinopatije. U Austriji ima oko 200.000 nedijagnosticiranih osoba s dijabetesom, a time i do 40.000 ljudi s dijabetesom koji već boluju od dijabetičke retinopatije, a da to ne znaju.

Dijagnoza retinopatije
Oštećenje retine može se dijagnosticirati samo kada se provjerava očna pozadina s proširenim zjenicama. Svaka osoba s dijabetesom treba jednom godišnje obaviti pregled očne pozadine kod oftalmologa, čak i ako je vid dobar. Također bi i svaka osoba bez dijabetesa trebala redovno kontrolirati oči kako bi održala svoje zdravlje.

Promjene očne pozadine
Prva vidljiva promjena su mala, vrećasta proširenja kapilara, takozvane "mikroaneurizme". Mikroaneurizme su relativno bezopasne, ne ometaju vid, i mogu spontano nestati bez ikakvog liječenja. To se poboljšanje događa osobito u slučajevima poboljšanja kontrole glukoze u krvi.

Osim mikroaneurizmi, mogu se pojaviti krvarenja, otekline, i kristalne naslage masti. Ova oštećenja dovode do oštećenja vida ako se javljaju u vizualnom centru. To se naziva dijabetička makulopatija ili "klinički značajan dijabetički makularni edem". Napredna zatvaranja kapilara periferne retine ostaju neotkrivena sve dok to ne dovede do krvarenja u staklasto tijelo. Ova proliferativna retinopatija zahtijeva hitno liječenje, kako bi se izbjegla potpuna sljepoća.

Liječnički pregledi nakon dijagnoze retinopatije
Retinopatija se može dokumentirati fotografijama. Takav postupak olakšava kontrolu napredovanja, i brže se mogu otkriti pogoršanja stanja. Kod dijabetičke makulopatije ili sumnje na proliferaciju radi se fluorescentna angiografija. U venu se ubrizgava boja koja nakon nekoliko sekundi dospijeva u krvne žile oka. Slika u boji se nakon toga fotografira pomoću posebnih filtera.

Na dobivenim crno-bijelim slikama jasno su vidljive mikroaneurizme, kapilarne okluzije, područja edema i proliferacije. Oticanje makule, makularni edem, može se mjeriti optičkom koherentnom tomografijom (OCT). Uz pomoć vrlo slabe laserske zrake stvara se slika presjeka mrežnice.

Pomoću ovih slika može se stvoriti točna mapa mrežnice, gdje su područja edema istaknuta bojom.

Što se događa nakon dijagnoze retinopatije?

Ako se retinopatija otkrije zajedno s primarnom dijagnozom dijabetesa, postoji rizik od pogoršanja unatoč terapiji i poboljšanoj regulaciji dijabetesa. Strogo su potrebne redovne kontrole u kratkim intervalima.
Ako se retinopatija otkrije nakon mnogo godina dijabetesa koji je dobro kontroliran, rizik od pogoršanja je manji. Ipak, potrebno je provoditi redovne kontrole kako bi se osiguralo odgovarajuće liječenje na vrijeme

Kada oftalmolog liječi retinopatiju?
Retinopatija se liječi kada je vid ugrožen, ili je smanjen zbog otekline retine u području makule, ili ako postoje proliferacije.

Liječenje retinopatije
Oftalmolog će kontaktirati liječnika opće prakse osobe s dijabetesom kako bi zajedno pokušali optimizirati šećer u krvi, i krvni tlak. Ako je pronađena proliferacija retine obliteracija perifernih područja mrežnice, potrebno je provesti "panretinalnu lasersku koagulaciju" izbjegavajući vidni centar i optički živac. Većina retine je na ovaj način obliterirana što dovodi do isušivanja proliferacija. Čak i nakon potpune panretinalne koagulacije može doći do krvarenja u staklasto tijelo, ali nisu tako jaka, i brzo će se apsorbirati.

Ako se otkrije oteklina srednjeg dijela retine, odnosno edem makule u tom području će se obaviti blaga koagulacija („fokalna koagulacija“). Nakon toga edem će nestati nakon nekoliko mjeseci i spriječit će se taloženje masti. Vid nakon operacije nekoliko dana može biti ograničen, jer laserska operacija također može uzrokovati oticanje.

Druge metode liječenja
Ako laserska koagulacija nije uspjela, mogu se provesti druge kirurške metode poput vitrektomije (eliminacije staklastog tijela) ili – u budućnosti – injekcija lijeka izravno u oko. Ovaj lijek inhibira hormon rasta koji se pojačano proizvodi kod retinopatije, i stoga dovodi do smanjenja otekline i proliferacije retine.

Vlastite mjere
Rana dijagnoza dijabetesa je od velike važnosti. To se može osigurati redovnim kontrolama od strane liječnika opće prakse budući da dijabetes tip2 u početku ne dovodi do simptoma. Ako je dijabetes već dijagnosticiran, potrebne su redovitije kontrole (kontrola glukoze u krvi, krvni tlak, masnoće u krvi, rad bubrega i srca). Preporuča se redovita provjera očne pozadine od strane oftalmologa.

Osobe s dijabetesom trebaju pokušati naučiti što je više moguće o svom dijabetesu, i kasnim komplikacijama. Velike bolnice i udruge osoba s dijabetesom osiguravaju redovite edukacije za osobe s dijabetesom kako bi ih naučili kako živjeti s dijabetesom, i kako spriječiti kasne komplikacije poput retinopatije ili zatajenja bubrega.