Vrste inzulinske terapije

POSTOJEĆI NEDOSTATAK INZULINA JE KORIGIRAN

Otpuštanje inzulina kod osoba koje nisu dijabetičari

Cilj terapije dijabetesa je potpuno nadoknaditi primarni poremećaj metabolizma ugljikohidrata. Ovaj se cilj može postići samo ako dotična osoba surađuje.
Nekada se osoba morala prilagođavati terapiji, a danas je sasvim suprotno. Terapija je prilagođena potrebama pojedinca, i njegovom načinu života.

Važno je da posebno osobe s dijabetesom tip2 promijene svoj način života u smislu aktivnosti, treninga i prehrane, kako bi postigle gubitak težine. U nekim slučajevima to je dovoljno za normalizaciju razine šećera u krvi. Ako ove mjere ne dovedu do uspjeha, sljedeći izbor su oralni antidijabetički lijekovi. Uglavnom se u početku koristi samo jedna jedina tvar.

Ako to nije dovoljno, liječnik će propisati kombinaciju različitih tvari, ili čak inzulin kako bi se šećer u krvi spustio na ciljani raspon. U današnje vrijeme je cilj isporučiti inzulin sličan fiziološkoj proizvodnji.

Postoje različiti tipovi terapije:

Prandijalna inzulinska terapija

Osobe s dijabetesom koje provode terapiju prandijalnom inzulinom redovno uzimaju inzulin, ili kratkodjelujuće analoge inzulina samo tijekom jela. Ova metoda je savršena za osobe s dijabetesom tip2, ako njihovo tijelo proizvodi dovoljno bazalnog inzulina (za stanje natašte). Odgovarajuća doza inzulina ovisi o vrijednosti glukoze u krvi prije obroka, i planiranom unosu hrane, ili osoba daje fiksnu dozu inzulina prema savjetu liječnika. Ljudi ne pate od ograničenja u pogledu hrane ili načina života i stoga će povećati razinu svoje kvalitete života.

Konvencionalna inzulinska terapija (CT)

Kod provođenja konvencionalne inzulinske terapije, osoba s dijabetesom ubrizgava miješani inzulin dva puta dnevno, ujutro i navečer. U nekim slučajevima ima smisla davati miješani inzulin tri puta dnevno, za doručak, ručak i večeru.

Konvencionalna terapija je najbolji izbor za osobe s redovitom dnevnom rutinom koje mogu jesti u točno određeno vrijeme.

Bei der Konventionellen Therapie spritzt sich der Diabetiker zweimal täglich, am Morgen und am Abend, ein Mischinsulin. Mit einem Mischinsulin ist auch die dreimalige Gabe, zum Frühstück, zum Mittag- und Abendessen möglich.

To je važno jer kombinacija inzulina kratkog i dugotrajnog djelovanja u određeno vrijeme zahtijeva redoviti unos hrane, kako bi se izbjegla hipoglikemija.

Glavna prednost konvencionalne terapije za osobu je to da se može lako provesti zbog rijetkih injekcija.

Intenzivirana terapija (ICT)

Intenzivirana inzulinska terapija (ICT), Funkcionalna inzulinska terapija (FIT), Basis-Bolus-Therapy (BBT) – različiti nazivi za moderne vrste inzulinske terapije kada pokušavamo kopirati metaboličku situaciju zdravih osoba višestrukim dnevnim injekcijama, i nekoliko mjerenja glukoze u krvi tijekom dana. Vrijeme i količina uzimanja hrane mogu se slobodno birati.

Eine moderne Art der Insulintherapie, bei der durch mehrere Insulininjektionen und Blutzuckerkontrollen pro Tag versucht wird, die Stoffwechselsituation von gesunden Menschen möglichst gut nachzuahmen. Die Essenszeiten und Mengen können frei bestimmt werden.

Principi ove terapije su odvojena primjena inzulina srednjeg i dugog djelovanja (ujutro i navečer ili ujutro, podne i kasno navečer), kako bi se pokrila bazalna potreba za inzulinom tijekom 24 sata. Dodatno, dotična osoba primjenjuje inzulin kratkog djelovanja kako bi pokrila potrebu za inzulinom nakon obroka, ili za korekciju visoke razine glukoze u krvi = bolus.

Osobe s dijabetesom moraju voditi računa o vremenskom rasponu između injekcije i obroka, a on ovisi o korištenoj vrsti inzulina, između 0 (analog inzulina) i 30 minuta (obični inzulin). ICT dobro funkcionira za osobe s dijabetesom tip1, motivirane osobe s dijabetesom tip2, i trudnice. ICT omogućuje ljudima postizanje dobre kontrole glikemije uz izbjegavanje hipo- i hiperglikemije. Ova vrsta terapije omogućuje prilagodbu individualnom načinu života. Ljudima koji provode ovu vrstu terapije potrebna je intenzivna obuka. Moraju provjeravati razinu glukoze u krvi 4-7 puta dnevno, voditi točan dnevnik, i moraju biti spremni ubrizgavati inzulin nekoliko puta dnevno.

Terapija inzulinskom pumpom (CSII)

Drugi naziv za terapiju inzulinskom pumpom je CSII, što znači kontinuirana potkožna infuzija inzulina. Terapija inzulinskom pumpom omogućuje puno bolje upravljanje dijabetesom budući da smo u mogućnosti isporučiti inzulin (obični inzulin ili analoge kratkog djelovanja) u vrlo malim, unaprijed programiranim koracima za bazalne potrebe za inzulinom 24 sata dnevno.

Die Insulinpumpentherapie wird auch als CSII bezeichnet, was soviel wie Continuierliche Subkutane Insulin-Infusion bedeutet. Damit wird die physiologische Funktion einer gesunden Bauchspeicheldrüse nachgeahmt und der Blutzuckerspiegel im Fastenzustand und zwischen den Mahlzeiten konstant gehalten.

Ovaj princip oponaša fiziološku funkciju zdrave gušterače, pa razina šećera u krvi natašte i između obroka ostaje stabilna. Do individualnih potreba osobe s dijabetesom količine inzulina mogu se programirati prilagođene njegovim potrebama. Inzulin koji je potreban za pokrivanje obroka isporučuje se precizno, jednostavnim pritiskom na gumb.

Ovaj princip omogućuje osobama s dijabetesom da budu apsolutno fleksibilne: bavljenje sportom, dulje spavanje, uživanje u životu savršeno funkcionira nakon odgovarajuće obuke za korištenje inzulinske pumpe. Medicinske indikacije za korištenje inzulinske pumpe su: fluktuacije glukoze u krvi koje se ne mogu kontrolirati; fenomen zore, inzulinska rezistencija, nesvjesnost o hipoglikemiji, česte hipoglikemije, bolna dijabetička neuropatija, tjelovježba i trudnoća.